Kanjon Hrčavke – Tođevac
Kanjon Hrčavke – Tođevac
Atraktivni kanjonig i ali kulturno nasleđe
Hrčavka je lijeva pritoka Sutjeske i izvire na Zelengori, između Ljubinog Groba i Planike, na 1.570 metara. Dužina ove rječice je 13.5 kilometara i njena voda, neobično hladna, protiče kroz živopisan kanjon, pun kaskada i kamenih bazena. Kanjon Hrčavke popilarna je destincacija za kanjoning.
Srednjovjekovno utvrđenje Tođevac nalazi se u blizini Tjentišta, uzvodno prema kanjonu rijeke Hrčavke. U arhivima se Tođevac prvi put pominje na kraju četrnaestog vijeka, kao grad porodice Kosača. Namjena grada bila je zaštita Tjentišta na kojem se nalazio karavanski han (odmaralište karavana) i kontrola karavanskog puta koji je bio žila kucavica između Dubrovnika i Foče, i dalje prema Bosni i Srbiji. Zapisano je da grad 1452. godine dolazi pod vlast Vladislava Hercegovića. Dolaskom Osmanske imperije na prostore Bosne i Podrinja grad Tođevac postepeno gubi namjenu i vremenom biva napušten. Po najstarijim Osmanskim zapisima (defterima) grad Tođevac je imao svog Dizdara – što je termin sličan zapovjedniku tvrđave – kaštelanu.
Tođevac je smještan na jednoj okomitoj stijeni iznad kanjona rijeke Hrčavke na mjestu odakle se lako mogla kontrolisati okolona teritorija i koje je bilo jako teško zauzeti od strane neprijatelja. U okolini zidina pronađeni su ostatci oružja i topovskoh đuladi , što je jasan pokazatelj burne istrorije ovog mjesta. Do zidina grada moguće je doći iz istoimenog sela Tođevac, koji se nalazi u neposrednoj blizini. Grad je strateški lociran na mjestu sa kojeg se pruža odličan pregled na okolinu (vrh Gradina 870m) a visoki bedemi činili su ga gotovo neosvojivim. Na osnovu arheloških ostataka znamo da je glavna utvrda bila dimenzija oko 60 m puta 15m pa se da zaključiti da se radilo o velikom utvrđenju sa kojeg je kontrolisana teritorija cijelog Tjentišta i tok rijeke Sutjeske. Nažalost arheološka istraživanja nisu do kraja sprovedena pa ne postoje detaljne informacije o ostatku grada, te je za dobijanje kompletne slike potrebno uključiti maštu.
Karakteristika ovog mjesta su ostatci tri kamene stolice, uklesane vještom rukom majstora u prirodne stijene, koje su prema vjerovanjima naroda služile za suđenja na otvorenom, pa otuda i naziv „sudačke stolice“. Iako to zvanična istoriografija nikada nije potvrdila još uvijek je živo vjerovanje da su srednjovjekovni vladari organizovali javna suđenja i arbitraže sjedeći u ovakvim stolicama. Sličan nalaz postoji i u „Soko gradu“ iznad sastavaka Tare i Pive, u stolnom gradu Herceg Stjepana Kosače u mjestu Šćepan Polje.
