Историја парка
О парку
O bogatstvu biljnog svijeta Perućice može da posvjedoči i to da je registrovano više od 170 vrsta drveća i grmlja i preko 1000 vrsta zeljastih biljaka.U nekim dijelovima prašuma je gotovo nepristupačna. Proći ćete pored drveća visokog preko 50 metara i sa najvećom zapreminom drvne mase, do više od 1.000 kubika po hektaru. ovoj šumi nalazi se i najviša izmjerena smreka (63 metra)! Životinjski svijet je veoma bogat i raznovrstan, sa velikim brojem beskičmenjaka, posebno iz reda leptira, ali i vodozemaca, gmizavaca i riba, 36 vrsta i 18 familija sisara, te mnogobrojnih vrsta ptica. Rijetkom i prorijeđenom divljači smatraju se: divlja mačka, ris, slijepo kuče. Važni sisari su medvjedi, srna, divlja svinja, vukovi, lisice i jazavci.
Istorijat parka
Istorija zvanične zaštite prirodnih osobenosti i rijetkosti Sutjeske započeta je još krajem 19.vijeka. Konkretni dokazi zaštite prostora današnjeg NP Sutjeska datira još iz 1893.kada je uslijedila zaštita divljači na osnovu službenog izvještaja stručnih osoba tadašnje okupacione vlasti. Najcjenjenija divokozja divljač okupirala je pažnju austrijskih stručnjaka za zaštitu lovišta, pa tada se stavlja fokus na planinske habitate planine Zelengore. Istovremeno je i nastao zakon čija se pravna snaga odnosila na oblast lovstva, upravljanje lovištem i divljači. Značaj zaštitnoj djelatnosti nastavlja se između dva rata, a kasnije u periodu socijalizma dobija veliki zamah u zakonskim okvirima i provođenju prakse. Početkom ‘50 godina se intenzivno radi na pravnoj i praktičnoj zaštiti prašumskog strogo zaštićenog prostora Perućice. Područje Sutjeske se proglašava Nacionalnim parkom 13.januara 1962.(Službeni glasnik BiH, broj 5/62, 9.februar 1962.godine).
Jubilarnih 60 godina zaštite i očuvanja nasljeđa na prostoru NP Sutjeska 1962-2022 obavezuje upravljača kao Javnu ustanovu da se posveti primjeni najboljih praksi (metoda) zaštite i očuvanja prirodnih vrijednosti i kulturnog nasljeđa, kako bi putem različitih medija predočili javnosti značaj očuvanog prostora.